• 01/3313212
  • zupa.brdovec@zg-nadbiskupija.hr
  • Ilije Gregorića 38, Brdovec

Sveti Ivan Krstitelj

U Novom je zavjetu lik Ivana Krstitelja opširno opisan. Isus ima za njega divne riječi pohvale. Bio je čovjek Bogu predanog života. Svoje sile istrošio je da bi pripravio put za Mesiju koji dolazi. U tom pogledu Ivan je svoj zadatak izvrsno obavio. Dočekao je Isusa i krstio ga u Jordanu. To je bio vrhunac sve što se od njega očekivalo.

Dogodilo se potom da je Ivan Krstitelj dospio u tamnicu. Učinio mu je to kralj Herod. Ivan mu je prigovorio zbog njegova nemoralnog života i sablazni u narodu. Herodu se to nije sviđalo, a još manje njegovoj nezakonitoj ženi Herodijadi. Ivan će svoj život dovršiti mučeništvom u toj tamnici. U lakomislenom času krvnici će, po kraljevoj naredbi i po želji Herodijade, odrubiti Ivanu glavu.

Dok pratim tijek tih događaj, često mi dolazi pitanje: Zašto Isus nije Ivana Krstitelja izbavio i tamnice? Isus je tolikima pomogao. Otkrio je sasvim jasno da Bogu ništa nije nemoguće. Ljude je i iz groba podizao u život. Ivan Krstitelj će iz tamnice k Isusu poslati dva svoja učenika da ga pitaju je li on onaj koji ima doći ili trebaju čekati drugoga. Među proročkim najavama i obećanjima koje prate dolazak Mesije, Spasitelja, bilo je i obećanje da će osloboditi zatočene, da će sužnje pustiti na slobodu.

A ipak, Ivan čami u tamnici. S pravom se Ivan pita o tajni Isusove osobe. Hoće li na njega doći red? Isus ga nije izbavio iz tamnice. Ivan ostaje vezan zarobljen. U tamnici je i ubijen. I mi se smijemo pitati zašto je to tako moralo biti. Dok o tome razmišljam najprije mi dolaze u pamet riječi kojima su Isusovi neprijatelji pod križem pogrđivali Raspetoga. Tražili su da pomogne samome sebi, da siđe s križa, pa će mu vjerovati. Isus to nije učinio. Ostao je na križu dokraja. I mi mu danas vjerujemo. Vjerujemo u tajnu predanog i žrtvovanog života.

Ivan Krstitelj je tjelesno bio utamničen. Lišen slobode. Ipak, u biti, on je bio slobodan. Sačuvao je slobodu srca, slobodu duha. Sačuvao je slobodu za istinu i za ljubav. U tamnici je još silnijim i slobodnijim glasom svjedočio za istinu. Ivanu nije trebala sloboda jer je bio slobodan. U tamnici je bio Herod. To je tamnica duha i srca. Herod je bio rob svojih strasti i svojeg raspuštenog života. Herod je živio u laži i činio mnogo toga što možda i nije htio. Bio je sputan ljudskim obzirima, vezan verigama svoje samovolje. To je ropstvo duha i srca. Ivanu u tom pogledu nije trebalo oslobođenje.

Tako će kasnije i Isus – vezan pred svojim tužiteljima, pred Anom i Kajfom, te potom pred Pilatom – biti slobodniji od onih koji ga vezaše, čišći i jasniji od onih koji su ga nastojali optužiti i osuditi.

Često se i nama čini da nam mnogo toga Bog ne daje od onog za što ga iskreno molimo. Ipak ono što je najbitnije Bog će nam uvijek rado darovati. To je sloboda za istinu, sloboda za ljubav i praštanje. Na tu slobodu i za tu slobodu oslobodio nas je Krist kada je bio prikovan na križ.

Iz knjige “Radosno u novi dan”, str. 29-30

fra Zvjezdan Linić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.