Strpljiva borba protiv mana

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan):

 Naša ljubav prema Kristu očituje se u odluci i nastojanju da iskorijenimo što je moguće prije svoju osnovnu manu ili da razvijemo onu krjepost koja nam se u praksi čini najtežom.
»Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu.« (Jk 5,7)

Isus od nas traži ustrajnost, tj. da se borimo i uvijek iznova započinjemo, toliko često koliko je potrebno, znajući da tom borbom očitujemo ljubav. Potrebno je znati čekati i boriti se strpljivo i ustrajno, svjesni da tako ugađamo Bogu. Sveti Franjo Saleški znao je govoriti: »Treba trpjeti, strpljivo, vlastitu nesavršenost, čineći mirna srca sve što možemo da bismo napredovali. Čekajmo strpljivo, dakle, na naš duhovni napredak, bez obzira što smo svjesni da smo premalo učinili u prošlosti, nastojmo s ustrajnošću učiniti više u budućnosti.«

Određena se krjepost obično ne stječe nasumičnim i povremenim silovitim nastojanjem, nego neprestanom borbom, nastojanjem i ustrajnošću uz pomoć milosti, dan za danom, tjedan za tjednom. »Da bismo pobijedili u duhovnim bitkama, najbolja strategija je najčešće dobro odmjereno vrijeme i opremljenost strpljivošću i ustrajnošću. Bitna su djela nade. Imajte na umu: u svom unutarnjem životu doživjet ćete poraze, proživljavat ćete uspone i padove – dao Bog da budu neznatni – jer nitko nije oslobođen nevolje. Međutim, Gospodin, koji je svemoguć i milostiv, dao nam je oružje kojim možemo pobijediti. Potrebno je koristiti to oružje, odlučno počinjati svaki put iznova, kad god je to potrebno.«