Posljednja večera

Posljednja večera

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala : Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

Isus ostaje zauvijek s nama u svetoj hostiji, stvarno i uistinu prisutan, sa svojom biti. Isti Isus, koji se nalazio u dvorani Posljednje večere, nalazi se u svetohraništu. One noći učenici su se radovali vidljivoj nazočnosti Isusa, koji se predavao njima i svim ljudima.

Posljednja večera započela je zalaskom sunca. Isus recitira psalme sabranim i jasnim glasom. Sveti Ivan nam je prenio koliko je Isus žarko želio biti na toj večeri sa svojim učenicima. Isus je preplavljen ljubavlju i nježnošću prema učenicima: »Dječice…« nježno im govori. »Gospodin je želio ovom okupljanju dati posebno obilježje, obogatiti sjećanje na tu večeru ispunjajući je dirljivim riječima i osjećajima, potpuno novim djelima i shvaćanjima o kojima nikad ne ćemo prestati razmišljati. To je bila, moglo bi se reći, oporučna večera: dirljiva, ali istodobno i beskrajno tužna prigoda u kojoj se tajnovito objavljuju božanska obećanja i daleke vizije. Povrh svega, osjeća se tužan nagovještaj smrti, s užasnim predviđanjima izdaje, napuštenosti, žrtvovanja. Razgovor zamire, dok Isusove riječi neprestano teku, nove i beskrajno nježne, usmjerene prema vrhunskom nagovještaju dubine otajstva, kao da lebde između života i smrti.«

Na ovaj Veliki četvrtak mogli bismo se, zaključujući ove trenutke molitve, zapitati primjećuju li ljudi s kojima provodimo najveći dio života da smo Kristovi učenici. Dajemo li im to na znanje svojom srdačnosti, razumijevanjem, prihvaćanjem? Trudimo li se nikad ne posustati u ljubavi u mislima, riječima i djelima? Znamo li popraviti odnose s ljudima s kojima smo postupali loše? Pokazujemo li bližnjima na mnogo načina ljubav: srdačnošću, poštivanjem, riječju podrške, bratskom opomenom kada je potrebna, uobičajenim osmijehom i dobrim raspoloženjem, malim znacima pažnje, istinskom zabrinutosti za njihove probleme, malom neprimjetnom pomoći… »Ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje, ona se nadasve treba iskazivati u redovnim okolnostima svakodnevnog života.«

Uistinu su blizu dani muke našega Gospodina. Sjetimo se Marijina potpunog predanja vršenju volje Božje i služenju drugima. »Neizmjerna Marijina ljubav prema čovječanstvu učinila je da su se i u njoj ispunile Kristove riječi: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ (Iv 15,13)«

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.