(Ne)pozvani Gost

Foto: Shutterstock.com

Isključiv Krist? Hoće li me On zatvoriti, ako se opredijelim za Njega i hoću li se morati odreći svog života ako izaberem Njega? Ako zamislimo sebe na trenutak kao skladište, onda ćemo vidjeti taj nekakav prostor, dug, širok i visok toliko i toliko. Nebitno. U taj prostor treba nešto staviti. Veće ili manje stvari, ljude, sjećanja, imovinu i svašta nešto drugo. I vidjet ćemo kako se to skladište napunja do samoga vrha. Tu spadaju i naše emocije, naša druženja, naše aktivnosti, posao, prijateljstva, ljubavi (pa čak i one bivše i propale), propali projekti, uspješni projekti, svađe, strahovi… Zbilja je dug popis i sve to stane u nas. Nešto se nastani u srce. Nešto u krv. Nešto u glavu. Nešto u želudac. I onda s vremena na vrijeme, kad se nešto u nama probudi, osjećamo npr. strahove i u glavi i u srcu i u želucu. Tako nekako, čini mi se i ljubav. I sad dolazi taj nekakav Isus Krist. I kud bih ja trebao sa svim time? Ako On treba ući u to moje skladište, gdje ću mu napraviti mjesta? On je kao nekakav nepozvani gost za kojeg bih volio da nije došao, ali eto, kad je već tu, moram nabaciti osmijeh i praviti se da mi je neizmjerno drago što je došao i što Ga napokon vidim…

Ili ne? Maloprije sam primio jedan poziv koji mi je zbilja popravio i uljepšao dan. Ništa posebno. Dvije-tri minute neobavezne priče. Kao ono ‘di si’ i ‘šta se radi’ začinjeno s puno smijeha i one prave dragosti. Prošle su devetnice i Velika Gospa. Naiđe onih deset dana u godini kad se intenzivnije živi vjera. Naići će ubrzo i neka druga devetnica. Svetom Franji. Pa onda došašće i Božić. Pa onda korizma i Uskrs. Vjerniku to znači bolje upoznavanje sebe, pretresanje vlastitog ‘skladišta’ i izbacivanje iz tog skladišta onog viška i svega onoga što se ne bi svidjelo dragom Gostu. I radost. Religiozan čovjek? Religioznom čovjeku sve to prođe bez pospremanja skladišta. Smiješi se i ‘crkaje’ od dragosti što se sve to događa. Glavna je izvanjska proslava. Osmijeh (makar i umjetan), što više svjećica u kući i oko kuće (barem što se tiče Božića, ali znate na što mislim) i neka svi misle da je sve u redu. I to je obveza i običaj. Ateist, onaj koji ne mari za Boga? Ateistu je, valjda, tlaka što se to sve događa baš onda kad on ima najviše posla i najviše planova. Za njega bi bilo bolje da tih datuma ni nema u kalendaru, jer taj tamo Bog samo provocira i miješa se u njegove radove i ideje, i to je višak… Bog je mrtav, Boga nema i bolje se zabaviti samim sobom…

Isus Krist nije ukras koji se ubacuje u kuću ili na usta ili u srce tek kad se zacrvene određeni datumi u kalendaru. On nije nikakav luksuzan izbor, kako reče talijanski kardinal Biffi. Vjera u osobu Isusa Krista nas tjera na temeljno opredjeljenje. Ili sam za Njega ili sam protiv Njega. Ono između se svodi, priznali mi to ili ne, na to da sam protiv Njega. Jer ono između nije Isus. Ono između je jako daleko od Isusa. Onaj Isus koji je osoba, koji je živ, je zapravo, vrlo naporan. Žučljiv. Gorljiv. Naporan. Tjera na promjenu života. Otima se s drugima za tebe. Želi ući u tvoje čitavo biće. Želi nesmetano djelovati u tvom čitavom biću i u tvojoj čitavoj osobi. Ne želi ostaviti nijedan dio tebe nezahvaćen. Misli. Riječi. Djela. Rad. Odmor. Igra. Druženje. Izlazak. Ne želi ništa izbaciti iz mog života. Osim grijeha. On želi preobraziti čitavog mene. On želi odrediti moj kurs. Moj smjer. On želi biti moj Put, moja Istina i moj Život. Želi me pročistiti. Želi djelovati kroz mene. Želi me približiti sebi.

Vjera u Isusa Krista nipošto ne znači zatvor. Ona je prije otvaranje Bogu i otvaranje svijetu. Živeći onako kako nas je On učio. A ono ‘kako nas je on učio’ podrazumijeva puno razumijevanja i praštanja, a ne pregršt osuđivanja i preziranja… Vjera u Isusa Krista znači pospremanje, čišćenje i preslagivanje. I žrtvu. Da… Žrtvu, a ne zatvor… I Radost… Taj Isus, kao i onaj poziv, ti uleti u život i jednostavno te razveseli i unese one neke istinske dragosti što si dio Njegova plana, bez obzira na sve… I onda to skladište, iako prenapučeno i tijesno, s Njim drukčije izgleda…

fra Željko Barbarić

Izvor: www.bitno.net         Fotografija: Shutterstock

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *