• 01/3313212
  • zupa.brdovec@zg-nadbiskupija.hr
  • Ilije Gregorića 38, Brdovec
Hodočašće mladih u Međugorje

Hodočašće mladih u Međugorje

Prošlog vikenda, 27. i 28. travnja, 67 mladih naše župe Sv. Vida pod vodstvom kapelana Tomislava Škendera hodočastilo je u Međugorje pod sloganom: „Tko Mariju ljubi, taj se ne gubi“.

Put smo započeli oko 21 sat ispred župne crkve u petak 26. travnja, a u Međugorje smo stigli oko 6 sati. Pri dolasku u Međugorje već se skupio veliki broj hodočasnika iz različitih zemalja, a naša skupina se nakon kratkog odmora zaputila na brdo Križevac moleći Križni put. Budući da je Hercegovački kraj krševit tako je i brdo Križevac ispunjeno stijenama i kamenjem koje je dosta glatko zbog velikog broja hodočasnika koji su tu prošli. Zbog kamenitog sastava brda morali smo paziti gdje stajemo te pomagati jedni drugima na putu prema vrhu, a sve nam je to pomoglo da budemo još ponizniji i sjetimo se koliku je muku za nas podnio Isus Krist. Koračali smo prema vrhu zajedno s mnogim hodočasnicima, a neki su hodali čak i bosi, moleći iste molitve na različitim jezicima ujedinjeni u Kristovoj Crkvi. Na vrhu brda Križevac nalazi se 8 metara visok betonski križ kojega su sagradili stanovnici Međugorja 1934. godine. Nakon teškog puta i mi smo ugledali križ i hodočasnike koji su klečali podno križa, svatko sa svojim molitvama i nakanama. Pomolili smo se i zahvalili se Bogu prije povratka do polazišta.

Sljedeće odredište bila nam je zajednica Cenacolo koja pomaže ljudima u borbi s različitim ovisnostima. Tamo smo poslušali svjedočanstva dvojice ljudi koji su se nakon duge ovisnosti i naizgled bezizlazne situacije obratili zajednici Cenacolo. Posvjedočili su nam koliku snagu ima redovita i uporna molitva koja je promijenila i njihove živote.

Nakon kratkog odmora krenuli smo prema Brdu ukazanja gdje se Gospa po prvi puta ukazala šestero djece 1981. godine. Uz molitvu i pjesmu primicali smo se našem odredištu, a na kraju puta dočekao nas je Gospin kip, tišina i mir. Prignuli smo koljena i lica te smo s mnoštvom ljudi molili u poniznosti. Na licu svakog čovjeka vidjelo se da ovo mjesto nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Zadržali smo se ovdje neko vrijeme u molitvi i tišini te smo krenuli dalje. Nakon posjeta Brdu ukazanja smjestili smo se u pansion te smo imali nekoliko sati slobodno, a zatim je  uslijedila ispovijed, Sveta Misa i euharistijsko klanjanje.

Sljedeći dan 28. travnja započeli smo Svetom Misom u 8 sati te smo se nakon doručka odjavili iz pansiona i krenuli iz Međugorja prema Etno selu Herceg u obilazak, nakon toga put smo nastavili prema Vepricu gdje se nalazi svetište Gospe Lurdske, kratko smo se pomolili, zapalili svijeće i krenuli smo prema Makarskoj. U Makarskoj smo imali slobodnog vremena za odmor i šetnju uz more, a oni najhrabriji su se i okupali. Naše sljedeće odredište bio je Skradin gdje nas je dočekao tamošnji župnik, razgledali smo crkvu Porođenja Blažene Djevice Marije i poslušali nekoliko zanimljivih činjenica o samoj crkvi i o gradu Skradinu. Također smo razgledali grad, odmorili se i krenuli prema Brdovcu. 

Vjerujem da vikend 27. i 28. travnja nikome od sudionika ovog hodočašća nije bio uobičajen jer smo imali zaista bogat program, a istovremeno i dovoljno vremena za druženje. Misao koja me je pratila pri odlasku iz Međugorja je ta da molitva može riješiti sve i da ne smijemo previše razmišljati o brigama nego jednostavno moliti i na taj način prepustiti brige Bogu i Blaženoj Djevici Mariji.

Ana Mamić

Međugorje 004 Međugorje 005

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.