50. Planinarski križni put

50. Planinarski križni put

50. pkpVeć 25 godina održava se Planinarski križni put (PKP) pod organizacijom Zajednice Ekosspiritus i Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora te pokroviteljstvom Povjerenstva za pastoral mladih. Jubilarni 50. PKP održan je 13. i 14. listopada, a naša župa već tradicionalno sudjeluje u organizaciji Zajednice Ekosspiritus te je ove godine trasa bila: Smerovišće – Cerina – Veliki Dol – Rude  – Sveti Martin pod Okićem – Klake  – Samobor.

U subotu ujutro 16 ljudi iz naše župe sastalo se u Zaprešiću na terminalu kako bi put nastavili autobusom do Smerovišća, iako je padala kiša svi su bili nasmiješenih lica i u punoj planinarskoj spremi iščekivali polazak. Prva postaja bila je u Smerovišću gdje smo procesiju započeli s blagoslovom kipa Majke Božje Lurdske, zatim smo krenuli do Cerine gdje je bio blagoslov špilje Majke Božje i doručak za sve sudionike, put smo nastavili preko Velikog i Malog Lipovca, Ruda i Konščice. Polako ali sigurno koračali smo od postaje do postaje preko brda i dolina, a velik dio puta pratila nas je kiša no to nam je pomoglo da budemo još više jedni uz druge kao prava kršćanska zajednica koja prati Isusa Krista bez obzira na sve. Svaku postaju obilježila je posebna misao te crkvene ali i svjetovne pjesme kao i svjedočanstva ljudi pa je tako na jednoj postaji dvoje mladih ljudi koji su se upoznali upravo na PKP-u prije 6 godina posvjedočilo svoju ljubav i objavilo zaruke. Imali smo priliku čuti zaista prekrasne misli na svakoj postaji, upoznati nove ljude i razgovarati, ali i razmišljati u tišini na „postaji šutnje“. Također, svatko je imao priliku za ispovijed jer je nekoliko svećenika hodalo s nama tijekom cijelog puta. Kako smo se kretali od postaje do postaje s križem na čelu procesije prolazili smo kroz različita mjesta, a ljudi su nas promatrali i pozdravljali te smo preko trase ovog PKP-a prenijeli riječ i sliku o Isusu Kristu i o Crkvi kao zajednici. Iako je put fizički zahtijevan upravo to omogućava čovjeku da se psihički odmori od svakodnevnih obaveza i usredotoči se na hod kroz prirodu, razgovor s drugima te pjesmu, a tome svjedoči sve veći broj sudionika svih dobnih skupina. Na kraju prvog dana našeg puta oko 18:00 sati  stigli smo u Sveti Martin pod Okićem te smo smješteni u osnovnu školu, a  u 20:00 sati održana je misa u sportskoj dvorani.

Sljedeće jutro zaputili smo se prema 8. postaji u župnoj crkvi sv. Martina pod Okićem. U međuvremenu je svatko mogao ispuniti listiće s osobnim podacima u obliku „molbe za anđelom čuvarom“, listići su se odlagali u kutiju te su se kasnije izvlačili, a to je bio način da svatko dobije „štićenika“ za kojeg će se moliti i „anđela čuvara“ koji će se moliti za njega. Nakon 9. i 10. postaje u Klakama imali smo ručak pod Okić gradom te smo se susreli sa sudionicima trase Planinarske bratovštine sv. Bernarda. Put smo nastavili preko Cerja sve do Samobora. Posljednja postaja održana je u crkvi sv. Mihalja, mrak se već spustio pa su svi sudionici upalili svoje svijeće i s pjesmom u slavu Bogu krenuli prema župnoj crkvi sv. Anastazije u Samoboru gdje je u 19:00 sati održana misa koju je predvodio msgr. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup. U propovijedi je bilo riječi o grijehu koji je najprisutniji u životu svakog čovjeka, grijehu propusta. Svaki dan čovjek ima mnogo prilika za dobra djela, ali živi u svojoj rutini misleći da za sve ima vremena pri čemu nije svjestan kako sve brzo prolazi i ne razmišlja koliko je svaka prilika dragocjena. Zato ne propustite svaku priliku za nešto dobro kao što ne smijete propustiti priliku za odlazak na sljedeći Planinarski križni put!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.