Youcat

Zašto Očenaš završavamo s: “Amen”?

527. Kršćani, kao i židovi, od najstarijih vremena sve svoje molitve završavaju s “amen” i time kažu: “Da, tako neka bude” [2855-2856, 2865] Gdje čovjek kaže “amen” svojim riječima, “amen” svojemu životu i svojoj sudbini, “amen” radosti koja ga očekuje, tamo se nebo i zemlja susreću i tamo smo na cilju: kod ljubavi koja nas je na početku stvorila. 165

Što se misli s tim: “Izbavi nas od Zla”?

526. Pod “Zlom” u Očenašu ne misli se na negativnu duhovnu silu ili energiju, nego na osobno Zlo, što ga Sveto pismo poznaje pod “napasnik”, “otac laži”, Sotona i đavao. [2850-2854, 2864] Nitko ne će poreći da zlo u svijetu silno pustoši, da smo okruženi sotonskim zagađenjima te da se u povijesti zbivaju i demonski procesi. Samo Sveto pismo naziva te stvari pravim imenom: “Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva i Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta” (Ef 6,12). Molba iz Očenaša, da nas izvabi od Zla, iznosi svu bijedu ovoga svijeta pred Boga i...

Što znači: “Ne uvedi nas u napast”?

525. Budući da smo svakoga dana i svakoga časa u opasnosti da upadnemo u grijeh i da Bogu kažemo ne, molimo Boga da nas pred silom napasti ne ostavi bez zaštite. [2846-2849] Isus, koji je i sam bio kušan, zna da smo slabi ljudi koji se svojim vlastitim silama ne mogu suprotstaviti zlu. On nam daruje molitvu Očenaša koja nas uči povjerenju u Božju pomoć u času kušnje.

Što znači: “Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim”?

524. Milosrdno oproštenje – ono što ga mi drugima udjeljujemo i koje za sebe tražimo – jest nedjeljivo. Ako sami nismo milosrdni i jedni drugima ne opraštamo, ne će ni Božje smilovanje doseći naša srca. [2838-2845, 2862] Mnogi se ljudi čitava života bore s tim kako oprostiti. Duboka zaprjeka nepomirenosti konačno se uklanja samo pogledom na Boga koji nas je prihvatio “dok još bijasmo grješnici” (Rim 5,8). Budući da imamo dobroga Oca, moguće je oproštenje i pomirenje u životu. 227, 314

Zašto čovjek ne živi samo o kruhu?

523. “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta” (Mt 4,4, prema Pnz 8,3). [2835] Ova nas riječ Svetoga pisma podsjeća da su ljudi i duhovno gladni te da se ta glad ne može utažiti materijalnim sredstvima. Može se umrijeti nedostatka kruha, ali se može umrijeti jer se je dobilo samo kruha. Naša se nutrina hrani “riječima života vječnoga” (Iv 6,68) i hranom koja ne propada (Iv 6,27), – svetom – EUHARISTIJOM.

Što znači: “Kruh naš svagdašnji daj nam danas”?

522. Prošnjom za svagdašnji kruh psotajemo ljudi koji sve, i sva materijalna i duhovna dobra, očekuju od dobrote nebeskoga Oca. Nijedan kršćanin ne može izmoliti ovu molitvu, a da ne pomisli na stvarnu odgovornost za one u svijetu kojima nedostaje najnužnije za život.

Što znači: “Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji”?

521. Kada molimo da se posvuda ostvari volja Božja, prosimo da tako bude na zemlji i u našim srcima, kako je već na nebu. [2822-2827, 2860] Dok god se oslanjamo na svoje vlastite planove, svoju volju i svoje predodžbe, zemlja ne može postati nebom. Jedan hoće ovo, drugi ono. Sreću pak nalazimo kada svi hoćemo što hoće Bog. Moliti znači: malo-pomalo stvarati prostor za Božju volju na ovoj zemlji. 49-50, 52

Što znači: “Dođi kraljevstvo tvoje”?

520. Kada molimo: “dođi kraljevstvo tvoje”, zazivamo Krista da dođe kako je obećao te da se Božje gospodstvo, koje je već započelo, konačno ostvari. [2816-2821, 2859] Francois Fenelon reče: “Htjeti sve i uvijek što Bog hoće, u svim okolnostima i bez ograničenja, to je kraljevstvo Božje, koje je iznutra.” 89, 91

Što znači: “Sveti se ime tvoje”?

519. “Svetiti” Božje ime znači staviti ga iznad svega. [2807-2815, 2858] U Svetomu pismu “ime” upućuje na istinsku bit osobe. Svetiti Božje ime znači očitovati njegovu stvarnost, iskazati mu poštovanje i čast te živjeti po njegovim zapovijedima. 31

Ako je Otac “na nebesima”, gdje je to nebo?

518. Nebo je ondje gdje je Bog. Riječ nebo ne označava mjesto, nego Božji bitak, koji nije vezan uz prostor i vrijeme. [2794-2796, 2802] Ne smijemo tražiti nebo iznad oblaka. Gdje god se Bogu obratimo, u njegovoj slavi i u bližnjima u njihovoj potrebi; gdje god iskusimo radost ljubavi; gdje god se odvratimo od sebe i pomirimo s Bogom, tamo nastaje nebo. “Bog nije tamo gdje je nebo, nego je nebo tamo gdje je Bog” (Gerard Ebeling). 52