Mjesec: svibanj 2014

173. Ukratko ti izlažem svoj klinički nalaz: ovdje padam, a tamo se ponovno dižem… Ovo je zadnje važno. – Dakle, nastavi u toj intimnoj borbe, makar napredovao korakom kornjače. Naprijed! Znaš dobro, sinko, do kuda možeš doći ako se ne boriš: bezdan doziva bezdan.

172. Je li moguće – pitaš nakon što si odbio napast – je li moguće, Gospodine,  da sam ja… ovaj drugi?

171. “Felix culpa!” pjeva Crkva… – Blažena tvoja pogreška – ponavljam ti na uho – ako ti je poslužila da ponovno ne padneš; i, također, da bolje shvatiš i pomogneš bližnjemu, koji nije manje vrijedan od tebe.

170. Obrati se sada dok se još osjećaš mlad… Kako se teško ispravljati kad je duša ostarjela!

169. Daje izvrsne rezultate prihvatiti se ozbiljnih stvari športskim duhom… Izgubio sam u nekoliko navrata? Dobro, ali – ako ustrajem na kraju ću pobjediti.

168. Pokazao si svoje prošle bijede – pune gnoja – u ispovijedi. I svećenik je postupio s tvojom dušom kao dobar liječnik, kao savjestan liječnik: odrezao gdje je bilo potrebno i nije dopustio da rana zaraste dok čišćenje nije bilo potpuno. – Zahvali mu.

167. Nadoknaditi vrijeme koje si izgubio odmarajući se na lovorikama samodopadnosti, držeći sebe vrijednom osobom, kao da je za napredovanje dovoljno ne krasti i ne ubijati. Požuri svoj korak u životu molitve i u radu: imaš još prijeći dugi put! Znaj živjeti u dobrim odnosima sa svima, također s onima koji ti dosađuju: i trudi se ljubiti – služiti! – one koje si prije prezirao.

166. U tvom životu postoje dva dijela koja se ne poklapaju: razum i osjećaj. Razum – prosvijetljen vjerom – pokazuje ti jasno ne samo put, nego i razliku između herojskog i glupog načina kojim ćeš ga prijeći. Iznad svega, stavlja pred tebe veličinu i božansku ljepotu pothvata koje Presveto Trojstvo stavlja u naše ruke. Osjećaj se, međutim, hvata na sve ono što prezireš, čak u istom trenutku u kojem držiš da je to vrijedno prezira. Čini se kao da tisuću malih stvari čeka i najmanju priliku, i čim – zbog fizičkog umora ili gubitka nadnaravnog gledanja – tvoja jadna volja…

165. Rekao si mi drkso i nesigurno: “Netko se penje, a netko silazi… A netko je poput mene! Ispružen na putu.” Ražalostio me tvoj nemar, i dodao sam: “Lijene za sobom vuku oni koji se penju; i, obično još većom snagom, oni koji silaze. Pomisli kakvo strašno zastranjenje sebi pribavljaš! Već je na to ukazao sveti biskup iz Hipona: ‘Tko ne napreduje, nazaduje.’”