107. Uskrsli je Gospodin dopustio svojim učenicima da ga dotaknu, jeo je s njima i pokazao im rane svoje muke. Ipak, njegovo tijelo više ne pripada ovoj zemlji, nego nebeskome kraljevstvu Očevu. [645- 646] Uskrsli Krist, koji nosi rane Raspetoga, nije više ograničen vremenom i prostorom. Mogao je ulaziti kroz zatvorena vrata i pokazati se svojim učenicima u različitu obličju, u kojemu ga nisu odmah prepoznali. Njegovo uskrsnuće nije bilo povratak u normalan zemaljski život, nego ulazak u nov način postojanja: “Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje” (Rim 6, 9)
Postoje li dokazi za Isusovo uskrsnuće?
106. U prirodoznanstvenom smislu nema nikakvih dokaza za Isusovo uskrsnuće. Postoje, međutim, vrlo jaka osobna i zajednička uvjerenja na temelju onodobnih svjedoka jeruzalemskih događaja. [639- 644, 647, 656- 657] Najstarije pisano svjedočanstvo o Isusovu uskrsnuću jest pismo što ga je sv. Pavao oko 20 godina poslije Kristove smrti napisao Korinćanima: “Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima, bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima. Ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše” (1 Kor 15,…
Kako su učenici došli do vjere u Isusovo uskrsnuće?
105. Učenici, koji su prije toga izgubili svaku nadu, došli su do vjere u Isusovo uskrsnuće tako što su ga nakon njegove smrti na različite načine vidjeli, s njim razgovarali i osvjedočili da je živ. [640- 644, 656] Uskrsni događaji, koji su se odigrali u Jeruzalemu oko 30. godine, nisu izmišljene priče. Pod pritiskom Isusove smrti i razočaranja nad porazom svoje zajedničke stvari učenici su pobjegli. (“Mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela”, Lk 24, 21) ili su se sakrili iza zatvorenih vrata. Tek ih susret s uskrslim Kristom oslobodio iz njihove zakočenosti i ispunio oduševljenom…
Može li se biti kršćanin, a da se ne vjeruje u Isusovo uskrsnuće?
104. Ne. “Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša” (1 Kor 15, 14). [631, 638, 651]
Je li Isus zaista umro ili je možda mogao uskrsnuti zato što je samo prividno podnio smrt?
103. Isus je zaista umro na križu. Njegovo je tijelo pokopano. To potvrđuju svi izvori. [627] Po Iv 19, 33sl. vojnici su izričito utvrdili Isusovu smrt: kopljem su mrtvomu Isusu otvorili bok i potekli su krv i voda. Osim toga, kaže se da su raspetima s njime prebili noge- postupak kojim se ubrzava umiranje, što kod Isusa nije bilo potrebno jer je već bio umro.
Zašto mi u svojemu životu trebamo prihvatiti patnju i tako, “uzevši na sebe svoj križ”, slijediti Isusa?
102. Kršćanin ne treba tražiti trpljenje, ali tamo gdje je suočen s neizbježnom patnjom, ona za njega može dobiti smisao ako svoje patnje pridruži Kristovim patnjama: “Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim” (1 Pt 2,21). [618] Isus reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mk 8, 34). Kršćani imaju poslanje da ublaže patnju u svijetu. Pa ipak, i dalje će biti patnje. U vjeri možemo vlastitu patnju prihvatiti, a tuđu patnju dijeliti. Na patnjama Kristovim i tako postaje dijelom božanske…
Zašto nas je Isus morao otkupiti baš na križu?
101. Križ, na kojemu je Isus bez ikakve krivnje okrutno smaknut, mjesto je najvećega poniženja i napuštenosti. Isus, naš Otkupitelj, izabrao je križ da ponese krivnju svijeta i pretrpi patnju svijeta. Tako je, svojom potpunom ljubavlju, ponovno priveo svijet Bogu. [613- 617, 622- 623] Bog nam nije mogao svoju ljubav zornije pokazati nego kada se za nas u obličju Sina dao prikovati na križ. Križ je u starini bio najsramotniji i najokrutniji način smaknuća. Rimskoga se građanina nije smjelo razapeti, pa ma što skrivio. Tako je Bog ušao u najdublje ljudske patnje. Otada nitko ne može reći: “Bog ne zna…
Je li Isus na Maslinskoj gori, u noći prije svoje smrti, doista bio u smrtnoj muci?
100. Budući da je bio pravi čovjek, Isus je na Maslinskoj gori osjećao pravu ljudksu smrtnu muku. [612] Istim ljudskim silama kojima i mi raspolažemo morao se je Isus boriti za nutarnji pristanak uz volju Očevu da dadne svoj život za život svijeta. U najtežem času, ostavljen od svih, pa i od svojih prijatelja, Isus se je izborio za “da”:”Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!” (Mt 26, 42). ->476
Župne obavijesti – 27. siječnja 2013.
Danas su sv. Mise u župnoj crkvi u 8.00, 11.00 i 18.00 sati, a u Laduču u 9.30 sati. Kroz tjedan Mise u župnoj crkvi su svaki dan u 18.00 sati. U četvrtak nakon mise imamo klanjanje. Sv. Misa u u Ključu je u srijedu u 17.00 sati. U petak ćemo, kao što smo najavili prošle nedjelje, svetu Misu imati u Prigorju u 17.00 sati. U subotu je blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svjećnica. Mise će u župnoj crkvi biti u 18.00 sati, a u Laduču u 9.30 sati. Na početku misa ćemo blagosloviti svijeće koje možete ponijeti od kuće, a…
Što se dogodilo na posljednjoj večeri?
99. Navečer prije svoje smrti Isus je učenicima oprao noge; slavio je -> EUHARISTIJU i ustanovio je svećeništvo Novoga saveza. [610- 611] Isus je svoju ljubav do kraja pokazao na trostruk način: oprao je svojim učenicima noge i pokazao da je on među nama kao onaj koji služi (usp. Lk 22, 27). Predoznačio je svoju otkupiteljsku patnju tako što je nad kruhom i vinom izrekao riječi: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje” (Lk 22, 19sl.). Na taj je način ustanovio svetu -> EUHARISTIJU. Kada je Isus naložio -> APOSTOLIMA: “Ovo činite meni na spomen!” (1 Kor 11,…